Pismo o njoj
Sjedila je u sobi, sama, naslonjena na onaj zid prepun uspomena. Plakala je jače nego ikada. Ma koliko god se trudila ne misliti na tebe i zaboraviti te i sve ono što je imala s tobom, nije mogla. I sama činjenica da bi to trebala, ubijala ju je.
Ona je cijelo vrijeme znala što ima kraj sebe. Znala je koliko ju voliš i da sve radiš za nju. Samo što ti nikada nije zahvalila. Bojala se reći to najjednostavnije ”hvala” jer je za nju to značilo da te gubi. Uvijek je osjećala da ćeš jednom otići. A u zadnje vrijeme je bila sigurna da je taj trenutak blizu. I dogodio se.
Sada plače jer te pustila da odeš toga utorka. Dopustila si je da izgubi osobu kao što si Ti zbog svojih gluposti. Uvijek si bio tu za nju i pomagao joj, a ona to nije htjela cijeniti. Išli ste na pizze, kupovao si joj čokoladice, a ona je te sitnice često zanemarivala. Bilo joj je samo važno da dobro odglumi pred prijateljima nedodirljivu. A sada, kada vidi onu Čoksu od banane, slomi se. Ti si zbog nje ostajao kod kuće, zaboravljao na prijatelje, a ona je samo htjela zabavu. Ta jedna subota bez izlazaka bi ju koštala, mislila je. Ne, nikada te nije prevarila, niti pomislila na to. Znala je da to boli, a tebe nije ni u snu htjela povrijediti.
Voljela je vaše zajedničke izlaske. Baš onako kao što si ih i ti volio.
Meni ne možeš glumiti, znam da jesi. Željela je još jednu vožnju biciklom do vašeg mjesta. Znaš, ono mjesto gdje se osjećala najsigurnijom i najvoljenijom. Sjetit ćeš se ti vašeg mjesta, ne bojim se ja. Previše je ona tebi značila da bi je ti tako lako zaboravio.
Znaš li da je uživala u plesanju s tobom. Opuštao si ju i zabavljao. Ponekad mi je smijući se govorila kako ne znaš plesati, što je djelomično istina, ali ona se toga nikada nije stidjela. Štoviše, uvijek se ponosila tobom. Nikada nikome nije davala da te povrijedi ili vrijeđa. Nikada. Uvijek te je branila. Jednom se posvađala s prijateljicom zbog toga. Nikada ti to nije zamjerila jer si ti za nju bio najvrjednije bogatstvo.
Značilo joj je puno kada si, onu večer dok je njezina najbolja prijateljica plakala zbog prekida s dečkom, ti uletio i zaplesao s njom. Jer ona nije znala kako da ju utješi. To mi uvijek prepričava s osmijehom. Bar si ti uvijek znao nju oraspoložiti. Prošlo ljeto ona je jako plakala, sjećaš se?! Ti si ju nazvao i rekao joj da rukama uhvati svoje obraze pa ih nekoliko puta povuče gore-dolje i kaže: ”buci bu”. Ponavljala je to sve dok se nije nasmijala.
Ha da. Eno je, skvrčena na onom krevetu i dalje to pokušava. Ali joj više ne uspijeva. Stalno se pita zašto. A ja joj moram reći. Zato što zna da nema više tebe kraj sebe. Nema trenutno nikoga, Čemu onda gluma? To čuva za prijatelje, da se oni ne bi brinuli.
A ti, frende, da ona nije loša. Možda je malo razmažena i ponekad pretjera, ali te obožava. Sjeti se samo onog naivnog pogleda i sjaja u njezinim očima punim ljubavi. Nikada tome nisi mogao odoljeti. Što se to s tobom sada dogodilo? Što se slomilo u tebi pa da toliko povrijediš osobu za koju bi ubrao i posljednju ružu na ovom svijetu.? Nemoj dopustiti da budete cijeloga života nesretni, jer nakon ovakve ljubavi,kao što je bila vaša, nema više sreće. Pripazi da ne dokrajčiš to srce koje si slomio na previše komadića,a ono je sedamnaest mjeseci tuklo samo za tebe. Pripazi da ne bi i svoje slomio. Vjeruj dragi, ona je za tebe sve i ovo, nakon svega, vas dvoje niste zaslužili.
Hajde sada, trči do onog radijatora! Što oklijevaš?! Ona te tamo oduvijek čeka!